Bez djece molim

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Nikada nisam željela biti majka. Čak i kada sam bila malena djevojčica i igrala se lutkama sa svojim dvjema sestrama, preuzimala sam ulogu dobre tete Claudije. Kupala sam njihove plastične lutke, mijenjala im pelene i ljuljala ih, a zatim bih krenula dalje, na uzbudljivije pustolovine u vrtu iza kuće ili u podrumu. Odrasli su moj stav o materinstvu nazivali "slatkim" - osmjehujući mi se istim onakvim sveznajućim osmijehom kojim su se smiješili i dječacima koji su tvrdili da sve djevojčice imaju uši. Za njih, ja sam bila tek živahna, muškobanjasta djevojčica koja će se jednoga dana zaljubiti i biti ista kao i sve druge.
Pokazalo se da su ti odrasli bili djelomice u pravu. Uistinu sam prerasla muškobanjastu fazu i uistinu sam se zaljubila, i to nekoliko puta, a prvi je bio moj srednjoškolski dečko Charlie. Ali, kada me Charlie nježno pogledao u oči poslije maturalnog plesa i pitao koliko djece želim imati, čvrsto sam mu odgovorila: "Nula".
"Niti jedno?" Charlie je djelovao preneraženo kao da sam mu upravo priznala neku strašnu i mračnu tajnu. "Zašto ne?"
Imala sam mnoštvo razloga koje sam mu iznijela te noći, ali niti jedan od njih ga nije zadovoljio. Charlie nije bio jedini. Činilo se da niti jedan od mladića koji su slijedili za njim nisu razumjeli niti prihvaćali moje stavove. I, iako su moje veze završavale zbog različitih razloga, oduvijek sam imala osjećaj da su djeca igrala veliku ulogu. Ipak, iskreno sam vjerovala da ću jednoga dana pronaći onog pravog, onog koji će me voljeti baš takvu kakva sam, bezuvjetno, bez obećanja djece. Bila sam ga voljna čekati.
Ali, negdje u ono vrijeme kada sam navršila tridesetu, pomirila sam se s činjenicom da bih mogla ostati sama. Da možda nikada neću doživjeti onaj osjećaj kada znaš da si pronašla Pravoga. Umjesto da se sažalijevam ili da se pomirim s nekim tko neće biti baš izuzetan, svoju sam energiju usmjerila na stvari koje ću lakše moći kontrolirati - na svoju karijeru urednice u velikoj izdavačkoj kući, zanimljiva putovanja, sjajne provode s dobrim prijateljima, večeri ispunjene finim vinima i duhovitim razgovorom. Sve u svemu, bila sam zadovoljna vlastitim životom i govorila sam samoj sebi da mi ne treba muž da bih se osjećala potpunom i ispunjenom.

Nastavak na strani broj 2

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 1 Prosjek: 5]



Leave a Reply