Dugo čekana sreća

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Julia je zamišljeno išla prema bolnici. Premda je znala da baka nije teško bolesna, ipak, svaka njena i najmanja prehlada ju je zdrmala, kako bi znala reći. Otkad su joj umrli roditelji a tome je gotovo sedam godina, baka joj je bila sve. Kad je u trenucima samoće prebirala po sjećanjima, morala je priznati da je njena ljubav prema njoj golema. Nije bila, što je posebno važno, nimalo egoistična. Baka je imala u nju veliko povjerenje. Puštala ju je kamo god bi ova poželjela ići, čak i znala reći: pa kad će se provesti ako neće sada?
Mislila je danas Julia i ne ići na posao, i biti s bakom kod kuće, ali znala je da bi joj se u bolnici smijali, jer kad god bi baki bilo samo malo lošije, za nju kao da je život prestajao. Jednom se i naljutila na Ronalda, svog dugogodišnjeg dečka, koji joj je rekao da s bakom pretjeruje. Čak da se ponaša kao da je ona maloumna. Mada je djelomično i imao pravo, nije voljela slušati takve prigovore. S Ronaldom je hodala od svoje sedamnaeste godine. Kako su njoj dvadeset i dvije, to znači, gotovo pet godina. Bila se toliko navikla na njega da ne zna ili kako bi bez njega. Nikad nije bila sigurna vole li je njegovi ili ne, jer su uvijek bili korektni, ali ništa više od toga. Negdje u dubini duše ona je mislila da su oni za svog jedinca očekivali i nešto bolje: pritom je mislila nešto bogatije ili barem djevojku iz Čuvenije kuće.
Oni tvorničari, s jedincem inžinjerpm koji će sve naslijediti, mogli su dobiti i drugačiju snahu.

NASTAVAK NA STRANI 2

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 0 Prosjek: 0]



Leave a Reply