Gospodar grijeha – Loretta Chase

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Dragi čitatelju,

GOSPODAR GRIJEHA za mene je bila i ostala posebna knjiga.

Kao što mnogi od vas znaju, mi autori znamo biti krhka bića. Blijedi i umorna izgleda, naporno radimo u svojim potkrovnim sobicama, razgovarajući s nepostojećim ljudima. Krhka nam ega prikupljaju komadiće pohvala koje nam s vremena na vrijeme naiñu ususret, čuvajući ih da nam pomognu preživjeti Uistinu Loš Spisateljski Dan. Takve pohvale najbolji su način da doznamo jesu li nam napori cijenjeni, ili makar primijećeni.

Nekim Čitateljima najbliži je lik Daina, utjelovljenja »Zvijeri« kao junaka —jer ta Zvijer skriva sentimentalno srce unutar grešne vanjštine, unutar čahure koju je jednako teško probiti koliko i kožu nosoroga, kako Dain sam priznaje. Drugi srce poklanjaju nepopustljivoj Jessici, koja će za svoju obitelj učiniti sve (i koja se usput, ako mene pitate, itekako dobro zabavlja).

Mnogo su me puta pitali kako su mi na um pali ti likovi. Gdje sam pronašla nadahnuće, modele. Kao njihov privrženi roditelj, mogu samo reći da ne znam otkud im ti geni ili obrasci ponašanja, ali ja se njima veoma, veoma ponosim. Iskreno se nadam da ćete njihov ulazak u svoju obitelj s polica za knjige dočekati s dobrodošlicom i da ćete uživati u njihovu društvu jednako kao što i ja (još uvijek) uživam.

Iskreno vaša,

Loretta

Odlomak:

Premda se vjenčao poštujući zapovijed svojega oca, lord Dain je razvio izvjestan stupanj poštovanja prema svojoj ženi koja mu je pokorno rodila tri pristala dječaka i jednu lijepu curicu. Otad ih je volio koliko je bio u mogućnosti. A to, prema prosječnim standardima, nije bilo previše. Ali opet, lordu Dainu nije bilo u prirodi uopće ikoga voljeti. Ono srca što je posjedovao posvetio je svojim zemljama, posebno Athcourtu, posjedu predaka u Devonu.
Nekretnine su mu bile prava izabranica srca.
Ipak, bile su to skupe izabranice srca, a on nije bio pripadao najbogatijim ljudima. I tako je, u poodmakloj dobi od četrdeset dvije, lord Dain bio prisiljen opet se oženiti i to, kako bi zadovoljio zahtjeve svojih izabranica, bogato.

Koncem 1793. upoznao je, zaprosio i oženio Luciju Usignuolo, sedamnaestogodišnju kćer bogatog firentinskog plemića. Društveni krugovi bili su zapanjeni. Ballisteri su svoju krvnu lozu mogli pratiti unatrag sve do saksonskih vremena. Sedam stoljeća ranije jedan je od njih oženio normansku damu i kao nagradu od Williama I. primio titulu baruna. Otad više nijedan Ballister nije oženio strankinju. Zajednica je zaključila da se markizu od Daina od tuge poremetio um.

Ne mnogo mjeseci kasnije i sam je lord počeo sumnjati da ga je nešto raspametilo. Oženio je, pomislio je, veoma lijepu crnokosu djevojku koja ga je gledala s divljenjem i smiješila se i slagala sa svakom riječju koju je izgovorio. A oženio je zapravo, otkrio je to, usnuli vulkan.
Tinta s potpisa na vjenčanom listu još se nije bila osušila kad je počela eruptirati. Bila je razmažena, ponosita, naprasita i nagle ćudi. Bila je bezobzirno ekstravagantna, govorila previše i preglasno, i izrugivala se njegovim zapovijedima. Najgore od svega zaprepastilo ga je njezino neobuzdano ponašanje u krevetu.


Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 2 Prosjek: 4]



Leave a Reply