Vrag plavih očiju – Lisa Kleypas

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Nick je odlučio zatražiti dopuštenje moga oca. Mislim da je to staromodan i nepotreban običaj, ali imam tvrdoglavog dečka. –Što ako se ne bude složio? – upitala sam. S obzirom na moju obiteljsku prošlost i činjenicu da sam napravila puno toga što moji roditelji nisu odobravali, postojala je i ta mogućnost. – Nije važno, svejedno ćemo se vjenčati – Nick se odmakao i pogledao me. – No, želio bih mu dokazati da nisam ni ja baš za baciti.

– Ti si najbolja stvar u mome životu. – Privila sam se uz Nickovu ruku i pomislila kako me nitko ne bi mogao voljeti poput njega. Nijedan muškarac, bez obzira koliko bio zgodan, ne bi me mogao zainteresirati.

Osmjehnula sam se i ponovno se okrenula jer sam željela provjeriti da li je plavooki tip još uvijek tamo. Ne znam zašto, ali osjetila sam olakšanje vidjevši da je otišao. Moj brat Gage želio je skromno vjenčanje. Samo je šačica ljudi bila pozvana u malu kapelicu Houston, koju su nekoć u osamnaestom stoljeću koristili španjolski doseljenici. Vjenčanje je bilo lijepo i kratko, atmosfera ispunjena potisnutom nježnošću koja se mogla osjetiti čitavim tijelom.

Za razliku od toga, svatovi su bili pravi cirkus.

Održavali su se na imanju obitelji Travis u River Oaksu, u privilegiranom dijelu Houstona gdje su se ljudi češće povjeravali svojim računovođama, nego svećenicima. S obzirom da je Gage bio prvi potomak obitelji Travis koji se ženio, otac je želio impresionirati ostatak svijeta ili barem Texas za koji je otac mislio da je vrijedan cijelog truda. Kao i mnogi drugi, otac je mislio da bi Texas predvodio čitavu Sjevernu Ameriku da nije došlo do pripajanja 1845.

Uzimajući u obzir obiteljsku čast i činjenicu da je pažnja čitavog Texasa bila usmjerena prema nama, otac je unajmio organizatora za vjenčanja i istaknuo:

– Dajem ti neispisan ček. – Kao što je svima poznato, njegova je čekovna knjižica bila pozamašna.

Moj je otac, Churchill Travis, poznati “marketinški čarobnjak” koji je osnovao međunarodni energetski fond koji se u prvoj dekadi poslovanja gotovo udvostučio. Fond je obuhvaćao proizvođače plina i nafte, naftovode, alternativne izvore energije i ugljen iz petnaest različitih zemalja. Dok sam odrastala, rijetko sam ga viđala – uvijek bi bio negdje daleko kao u Singapuru, Novom Zelandu ili Japanu. Cesto bi išao na poslovne ručkove u Washington i sastajao se s ministrom državnih rezervi ili bi u New Yorku bio gost u nekom financijskom programu. Doručkovali bismo s ocem tako što bismo mi jeli tost i gledali ga kako na CNN-u analizira stanje burze.

Dubokoga glasa i naglašene osobnosti uvijek mi se činio beskrajno velikim. Tek sam kao tinejdžerica shvatila da je zapravo bio sitan i upravljao svojim dvorištem kao mali pijetao. Prezirao je nježnost i mislio da su njegovih četvero djece – Gage, Jack, Joe i ja – bili razmaženi. Iz tog se razloga, kada bi bio kod kuće, trudio da nas spusti na zemlju i davao nam dozu realnosti kao žličicu gorkog lijeka. Dok je majka još uvijek bila živa, bila je jedna od predsjednica Teksaškog književnog festivala i za vrijeme pauza pušila bi s Kinkyjem Friedmanom. Bila je glamurozna, imala najbolje noge u River Oaksu i priređivala najbolje zabave. Bila je slatka kao med. Muškarci bi govorili ocu da je imao sreće što je našao takvu ženu i to bi ga beskrajno veselilo. I sam bi često govorio da ju nije zaslužio, ali bi se nakon toga podmuklo nasmijao jer je smatrao da je uvijek zasluživao samo najbolje.

Na vjenčanje je bilo pozvano sedamsto ljudi, a pojavilo se oko tisuću. Ljudi su plazili po kući i bijelom svatovskom šatoru okićenom bijelim svjetlima i ružičasto-bijelim orhidejama. Toplina i vlažnost proljetne večeri isticala je miris cvijeća.


Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 0 Prosjek: 0]



Leave a Reply