Otok ljubavi

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Otok ljubavi
Tracey Garvis-Graves

Anna Emerson, tridesetogodišnja učiteljica, očajnički želi neku promjenu. Umorna od ledene čikaške zime i ljubavne veze koja ne vodi nikamo, ona prihvaća ponudu da tijekom ljetnih praznika podučava šesnaestogodišnjeg T. J.-a na jednom tropskom otoku. T.J. Callahan nema želju putovati. Njegova se teška bolest povukla i pokušava se vratiti u normalan život. Ali njegovi roditelji inzistiraju na tome da provede ljeto na Maldivima nadoknađujući školsko gradivo koje je zbog bolesti propustio. Anna i T. J. ukrcali su se na privatni avion koji se u blizini Maldiva srušio u ocean pun morskih pasa. Uspjeli su nekako preživjeti i pronaći spas na pustom otoku usred Indijskog oceana. Kako su prolazili dani, tjedni, mjeseci, dvoje se brodolomaca stalo susretati sa brojnim preprekama, uključujući strašne tropske oluje, opasnosti koje su vrebale iz mora, i mogućnošću da se T. J.-eva bolest vrati.

Nakon što T. J. proslavi još jedan rođendan Anna počne razmišljati kako će izgledati njezin život na otoku uz mladića koji se počinje pretvarati u muškarca. Knjiga za sve ljubiteljice romantičnih priča s fenomenalnim zapletom i čarobnim pejzažima.

Odlomak:

BILO MI JE TRIDESET kad se hidroavion u kojem smo putovali T. J. Callahan i ja srušio u Indijski ocean. T. J.-u je bilo šesnaest i bolovao je od Hodgkinove bolesti koja je već tri mjeseca bila u remisiji. Pilot se zvao Mick, i umro je prije nego što smo sletjeli u more.
Na aerodrom me bio dovezao moj dečko John, iako je, nakon mame i moje sestre Sare, bio tek treći na popisu ljudi čiju sam pratnju željela. Dok smo se probijali kroz gužvu, vukući za sobom ogromne kovčege na kotačićima, pomislila sam da je čitav Chicago odlučio baš tog dana nekamo otputovati. Kad smo konačno stigli do pulta za prodaju karata US Airwaysa, službenik mi se nasmiješio, zalijepio naljepnicu na moju prtljagu i pružio mi kartu za ukrcavanje.
»Zahvaljujem, gospođice Emerson. Zabilježio sam vas do kraja puta, sve do Malca. Sretan put«
Gurnula sam kartu u torbicu i okrenula sam se da pozdravim johna. »Hvala na vožnji.«
»Otpratit ću te, Anna.«
»Ne moraš«, rekla sam odmahnuvši glavom.
Ustuknuo je. »Ali želim to.«
Hodali smo polako i u tišini za mnoštvom sporih putnika. »Kako izgleda?« upitao me je John kad smo stigli do ulaza.
»Mršav i ćelav.«
Pogledom sam pretražila gomilu i nasmiješila se kad sam ugledala T. J.-a. Glavu mu je sad pokrivala kratka smeđa kosa. Mahnula sam mu, a on je u znak pozdrava kimnuo glavom. Momak koji je sjedio pored njega lagano ga je gurnuo laktom u rebra.
»Tko je drugi dečko?« pitao je John.
»Mislim da mu je to prijatelj, Ben.«

Sjedili su duboko zavaljeni u sjedalice, a bili su odjeveni kao i većina šesnaestogodišnjaka: duge vrcćastc sportske hlače, majica kratkih rukava i odvezane tenisice. Pored T. J.-evih stopala nalazio se ruksak mornarskoplave boje.
»jesi li sigurna da želiš ovo učiniti?« upitao me je ]ohn. Gurnuo je ruke u svoje stražnje džepove i zurio u izlizani tapison na podu.
Jedan od nas nešto mora učiniti. »Da.«
»Molim te, nemoj donositi nikakve konačne odluke prije negoli se vratiš.«
Nisam mu htjela otkriti ironiju njegova zahtjeva. »Već sam rekla da neću.«
Postojao je, međutim, samo jedan ishod. Ali odlučila sam odgoditi ga do kraja ljeta.
John me obujmio oko struka i poljubio, a poljubac je trajao malo duže nego što se na javnom mjestu priliči. Posramljeno sam se izvukla iz njegova zagrljaja i krajičkom oka spazila Bena i T. J.-a kako nas gledaju.
»Volim te«, rekao je John.


 

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 2 Prosjek: 5]



Leave a Reply