Princ ponoći – Laura Kinsale

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Krajem osamnaestog stoljeća, odlučna osvetiti se vođi kulta koji joj je pobio obitelj, ledi Leigh Strachan prerušava se u mladića i kreće u potragu za S. T.-jem Maitlandom, plemićem i razbojnikom koji sada živi povučenim životom, a nekoć je bio poznat kao Princ Ponoći. Taj se nevoljni junak skriva u ruševnom dvorcu u Francuskoj, drži pripitomljenog vuka kao kućnog ljubimca, gluh je na jedno uho, pati od vrtoglavice i djeluje upravo sentimentalno u usporedbi s postojanom Leigh. No ipak će se pridružiti njezinoj misiji te će zajedničkim snagama pronaći izlaz iz patnji koje ih oboje progone…
Roman Princ Ponoći osvojio je prestižnu RITA nagradu u kategoriji najboljeg ljubavnog romana.

“Iz pera Laure Kinsale izlazi čista magija i ljepota.”
-Romantic Times

Odlomak:

Dečko je imao duboke, užarene oči vjerskog fanatika. S. T. Maitlanđ nelagodno se promeškoljio na drvenoj klupi i ponovno preko čaše s vinom bacio pogled niz polumračne zakutke krčme. Osjetio se dozlaboga neugodno kada je vidio da ga one pronicave oči i dalje netremice promatraju, kao da pred vratima Raja procjenjuju je li dostojan ulaska, a on ne stoji baš dobro.
S. T. podignuo je čašu s vinom u znak nemarnog pozdrava. Nije ga mučio ponos. Zaključio je da mu šanse za prolazak kroz rajske dveri nisu baš tako sjajne da se ne bi mogao potruditi bar kimnuti glavom. Ako se ispostavi da je taj pristao mladić s nevjerojatno crnim trepavicama i ž.ivahnim plavim očima zapravo sveti Petar mladi, bolje da bude umjesno pristojan.
S. T. je s nemirom primijetio da je mladićev pogled postao još prodorniji. Ravne, tamne obrve skupile su se kada mu se čelo namrštilo. Dečko je ustao, mršav i tih, nalik olinjalom plemiću u plavom baršunu medu uobičajenom gomilom seljaka koji su čavrljali na pijemontskom i provansalskom. S. T. je protrljao uho i nervozno potapšao vlasulju. Od pomisli da bi svoj dejeuner morao provesti u šakama istinski religioznog adolescenta na brzinu je progutao ostatak vina i žurno ustao.
Posegnuo je za paketom finih kistova po koje je i došao u selo. Vezica se olabavila. Opsovao je ispod glasa nastojeći zadržati dragocjene štapiće na okupu prije nego što se rasprše među trstikom koja je prekrivala zemljani pod. »Seigneur.«
Tihi glas kao da mu je dolazio straga. S. T. se uspravio i brzo okrenuo ulijevo nadajući se da će tako uteći, no bolesno ga je uho zavaralo u halabuci smijeha i razgovora. Na trenutak je izgubio ravnotežu. Instinktivno se uhvatio za stol i našao licem u lice s mladićem.
»Monseigneur du Minuti?*
Tijelom mu je prostrujala panika. Riječi su bile na francuskom, no bio je to vrlo nesiguran francuski — i ime kojim ga nitko nije nazvao tri godine.
U neku je ruku stalno očekivao da će ga čuti — i to toliko dugo da mu čak nije ni zvučalo kao nešto posebno. Glas je bio taj koji se nije uklapao, tako dubok i nemelođičan, a dolazio je iz usta tog djeteta svježeg lica oblivenog rumenilom. Kada bi S. T. zamišljao lovce koji bi ga mogli sustići zbog nagrade raspisane za njegovom glavom, nikada si ne bi predočavao novajliju kojemu još ni brada ne raste.
Oslonio se na stol i sumorno spustio pogled na mladića. Zar je vrijedan tek toga djeteta? Pa to bi siroće mogao ubiti jednom rukom, za Boga miloga.
»Vi ste le Seigneur liu Minuti«, izjavio je dječak uz ukočeno kimanje glavom. Francuske je riječi izgovarao s pozornim dostojanstvom. Zatim je dodao na engleskom: »Jesam li u pravu?«
S. T.-ju je palo na pamet da odgovori na bujici nestrpljivog francuskog koja bi se bez sumnje prelila preko jadnićka bez ikakva učinka. Njegov Školski naglasak nije bas zvučao odviše sigurno. No te užarene, prodorne plave oči blistale su vlastitom snagom, dovoljnom da S. T. bude na oprezu. Golobrado ili ne, to ga je dijete uspjelo pronaći — a to je u svakom pogledu bilo razlog za brigu.

Nastavak na str. 2

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 4 Prosjek: 5]



Leave a Reply