Put kušnje

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

U svojim romanima Kate Mitchell preispituje tradicionalne obiteljske odnose u suvremenim okolnostima, slijedeći klasičnu shemu ljubavnog romana, u kojoj su na ispitu idealne vrijednosti poput ljubavi, prijateljstva i odanosti. Njezine junakinje u životnim su krizama u kojima moraju birati između svojih osjećaja i moralnih vrijednosti. Život ih prisiljava na odluke, čije posljedice dosljedno snose, sve do klasičnog kraja.

Vikend je bio pred njim, a odlučio ga je provesti na ranču. Nigdje mu nije bilo lijepo kao ondje, nigdje nije mogao pronaći svoj mir kao na tome mjestu. Prije nego što je sjeo u automobil, još je nazvao Emu. S njom je bio godinu dana i iako još nije znao kamo ide njihova veza, morao ju je pitati hoće li vikend provesti zajedno.

Ema je bila novinarka, kao i njezin otac, i nije bilo toga što ona nije mogla saznati. Svugdje je imala veze i u rukama je držala mnoge sudbine. A on kao da je bio tek dio te mreže kojom ona upravlja, podsmjehnuo se sebi, kao da su oboje na pozornici i igraju samo njima znanu igru. Dok je tipkao njezin broj, Boris je razmišljao kako su njihovi poslovi zapravo slični. On je bio odvjetnik specijaliziran za razvode i nakon bezbrojnih slučajeva u kojima se uvjerio u što se ljubav pretvori, teško mu je bilo povjerovati u ljubavnu idilu.

- Ema, hoćeš li sa mnom na ranč? - upitao ju je izravno čim se javila.

Unaprijed je znao njezin odgovor i već se bio pripremio. Znao je kakav dojam na žene ostavlja njegov dubok, muževan glas, ali i ovaj se put Ema oduprla njegovu šarmu i ne dvojeći odbila njegovu ponudu.

- Zar baš ovaj vikend moraš onamo? - Ema je ljutito upitala i mogao je zamisliti njezino prelijepo lice kako se mršti. - Ne, radije ne bih, imam previše posla preko vikenda, idi sam i ovaj put, vidjet ćemo se kad se vratiš. Ema nije podnosila zapostavljanje, ali on je trebao vezu koja neće ometati njegov posao, a ne partnericu kojoj će stalno dokazivati da je u središtu njegove pažnje. Stoga je često zaboravljao i nju uključiti u svoje planove i još češće iskušavao njezino strpljenje, opasno se približavajući njegovoj granici.

Da joj nije odgovaralo biti s najpoželjnijim neženjom u gradu, već bi našla način da mu pokaže kako bi trebao više cijeniti njezinu naklonost. A dobro je znao kakve su Emine metode za postizanje vlastitih ciljeva. Nikada se ne bi dovela u situaciju da viče ili pravi scene. Njezine taktike bile su sofisticiranije i promišljene. S ljudima je postupala profinjeno i u rukavicama, a na taj način obračunavala se i s protivnicima.

Bila je gradska djevojka koja se voljela zabavljati; u tome se nikako nisu slagali. Ona bi bila najsretnija da oboje ostanu u gradu, izađu na večeru, pronađu dobar party i da ostatak večeri provedu u zagrljaju.

Borisu su takvi provodi vrlo brzo dosadili i unatoč njezinu protivljenju izborio se da vikendima povremeno odlazi iz grada. Nije volio gradsko sivilo, gušili su ga beton i asfalt koji su ga okruživali. Što češće nastojao je u slobodno vrijeme potražiti odmor i okrepu u zelenilu, osobito kad bi osjetio sjetno raspoloženje, kao ovih dana.

- Samo želim biti uz tebe - Ema je rekla hladnim glasom, ali i s čežnjom koju je Boris mogao osjetiti.

- Onda pođi sa mnom - Boris je kratko odgovorio, iako je znao da Ema na to neće pristati.

- Vidimo se u ponedjeljak - prekinula je vezu.

Boris je slegnuo ramenima. Znao je da je bio pomalo nepravedan i grub prema njoj, ali ljubav i jest prilagođavanje, a ne pokušaj mijenjanja osobe koju volimo. A je li on nju volio? To si pitanje nije često postavljao. Volio ju je na neki način, to je bila istina, ali ni sam nije znao je li to iskrena i istinska ljubav.

Sjeo je u svoj sportski mercedes ne misleći više na kratak razgovor s Emom. Obožavao je svoju slobodu i taj automobil koji kao da je odražavao njegovu osobnost. Bio je snažan, moćan i pouzdan. Taj automobil nikada ga neće izdati, kao što ni on ne bi izdao ljude do kojih mu je stalo, razmišljao je pritišćući nogom papučicu gasa.

Prije nego što je izišao iz grada, uzeo je nekoliko dnevnih novina i tjednika koje je obično nosio na ranč za majku, ali i za svoje opuštanje na trijemu.

Što je više odmicao od grada, poznat osjećaj opuštanja i slobode više mu je nadimao grudi. Kad god bi ostavljao bezlične zgrade i odlazio u prirodu, osjećao bi zadovoljstvo kao da iz tame izlazi na svjetlo. Što se više bližio svome rancu, sve ga je više ispunjavao istinski unutarnji mir.


Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 0 Prosjek: 0]



Leave a Reply