Usamljena golubica

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Kad je Augustus izašao na trijem, plave su svinje proždirale čegrtušu – ne jako veliku. Vjerojatno je puzeći baš htjela potražiti sjenku kad je naletjela na svinje. Lijepo su je nategnule poput konopca i njenom je čegrtanju došao kraj. Prasica ju je zgrabila za vrat, a odojak za rep.
– Kidajte, svinje – rekao je Augustus, šutnuvši krmaču.
– Dolje do potoka, ako mislite jesti tu zmiju. – Njih je tjerao s trijema, a ne zmiju. Od svinja je na trijemu bilo još samo toplije, a stvari su već ionako bile dovoljno vruće. Spustio se na prašnjavo dvorište i skrenuo prema kućici uz potok da uzme svoj vrč. Sunce je još uvijek bilo visoko, uprkosilo se na nebu poput mazge, no Augustus je imao dobro oko za sunce, pa je vidio da je dugo svjetlo sa zapada počelo dobivati ohrabrujući nagib.
Sutonu je dugo trebalo da dođe u Lonesome Dove, ali kad bi jednom došao, predstavljao je pravu utjehu. Gotovo preko cijeloga dana – i većinu mjeseci u godini – sunce bi uhvatilo grad u duboku prašinu, sve do nizine sa šikarom, pravim rajem za zmije i rogate Žabe, ptice trkačice i bodljikave guštere, – a paklom za svinje i ljude iz Tennesseeja. Na prostoru od dvadeset ili trideset milja nije bilo drveta s iole uvažavajućom hladovinom; zapravo, stvarna lokacija najbližeg pristojnog hlada bila je predmetom žestoke rasprave po prostorijama – ukoliko bi se staja bez krova i nekoliko traljavih obora mogla nazvati prostorijama – Stočne kompanije Hat Creek, čije je polovice Augustus bio vlasnik. Njegov tvrdoglavi ortak, kapetan W. F. Call je tvrdio da ima odlične hladovine već kod Pickles Gapa, samo dvanaest milja daleko, ali se Augustus nije htio s time složiti. Pickles Gap je u svakom slučaju bilo još beznačajnije naselje od Lonesome Dovea. Niknulo je samo zahvaljujući Wesleyju Picklesu, budali iz sjeverne Georgije, koji se sa svojom obitelji izgubio na deset dana u šikari. Kad je napokon pronašao jednu čistinu, nije je htio ostaviti, pa je tako nastao Pickles Gap, privlačivši uglavnom putnike slične svom osnivaču, to jest ljude koji su bili preslabi da se nagode s par stotina milja trnovite guštare, a da pritom ne izgube živce.

Kućica uz potok je bila jedno malo, nezgrapno zdanje od ćerpiča, unutra tako hladno, da bi Augustus uvijek poželio da tu živi, samo da nije bilo tako prenapučeno crnim udovicama, otrovnim osama i stonogama. Kad je otvorio vrata, pogled mu nije pao ni na jednu stonogu, ali je smjesta začuo nervozno zveckanje čegrtuše koja je očito bila mudrija od one koju su svinje upravo dovršavale. Augustus je spazio zmiju koja se hladila u kutu, ali je odlučio da je ne ubije; u tihom proljetnom sutonu u Lonesome Doveu pucanj je mogao izazvati komplikacije. Svi bi ga u gradu čuli i zaključili da ili se Komanči spuštaju niz visoravan ili Meksikanci dolaze uz rijeku.
Ako je bilo koji od gostiju »Suhog graha«, jedinog saluna u gradu, slučajno bio pijan ili nesretan – što je bilo vrlo vjerojatno – najvjerojatnije bi izletio na ulicu i ubio par Meksikanaca, tek tako, za svaki slučaj.
A napokon, i Call bi dogalopirao s terena i smetalo bi ga kad bi čuo da se radi samo o zmiji, Call nije ništa držao do zmija, a ni do ljudi koji su ih se bojali. Prema čegrtušama se odnosio kao prema komarcima i gnječio bi ih jednim udarcem svega Što mu je bilo pri ruci. »Čovjek koji se zaustavlja zbog zmije, može isto tako i hodati«, često je znao reći, što obrazovanim ljudima nije bilo sasvim jasno, kao i većina onoga što bi Call izjavljivao.
Augustus se držao opuštenijeg svjetonazora. Vjerovao je da svim bićima treba dati vremena za razmišljanje, pa je nekoliko minuta stajao na suncu, sve dok se zvečka nije smirila i spuznula u rupu. Onda se vratio i podigao svoj vrč iz mulja.
Godina je bila sušna, čak i po mjerilima Lonesome Dovea, pa je potočić jedva curkao da održi lijepu kaljužu. Svinje su polovicu vremena provodile rujući oko kućice, u nadi da se dočepaju kaljuže, ali za sada ni jedna od rupa u ćerpičima nije bila dovoljno velika da bi se kroz nju provukle.

Nastavak na strani broj 2.

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 1 Prosjek: 5]



Leave a Reply