Zavedi me u zoru

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

LISA KLEYPAS
Zavedi me u zoru

Winifred Hathaway još uvijek trpi teške posljedice šarlaha od kojeg je zamalo preminula prije dvije godine. Liječnici su tvrdili da je bolest ostavila nepopravljivu štetu na njezinim plućima. Prognoze nisu bilo dobre – prije ili poslije past će u postelju i više neće ustati iz nje. Smatrali su da joj je u najboljem slučaju preostalo još nekoliko godina života. No ona je odbila pomiriti se s tim. Svim srcem željela je ozdraviti i živjeti život punim plućima. A više od svega željela je ozdraviti zbog Merripena, naočitog Roma u kojeg je bila ludo zaljubljena.

Njezini roditelji su ga još kao dječaka uzeli pod svoje okrilje, nakon što su ga ranjenog i napola mrtvog pronašli kraj rijeke. Win i Merripen već tada su se zbližili a njihova bliskost s vremenom se pretvorila u duboku i iskrenu ljubav. No Merripen se prije svega smatrao njezinim zaštitnikom i bio je spreman učiniti doslovce sve za njezino dobro, čak i ako je to značilo da joj nikada neće priznati da ju voli i time joj slomiti srce. Ipak, pravoj ljubavi ništa ne može stati na put, ona slama sve prepreke…

 

Odlomak

 

Onako kako je Win gledala na to, Merripen je bio privlačan poput isposnički pustog, studenog krajolika. Bio je krupan i naočit muškarac, nesklon pogodbama i ustupcima.

Intrigantno privlačan, očiju toliko tamnih da su mu se šarenice jedva razlikovale od zjenica. Kosa mu je bila crna poput gavranovih krila, obrve guste i ravne, usta široka, izraz lica vječno turoban. No po Wininu mišljenju, to što je bio stalno mrk i zamišljen, činilo ga je naprosto neodoljivim.

Merripen. Njezina nikad ostvarena ljubav. Poznavali su se od djetinjstva, otkad su ga njezini roditelji uzeli pod svoje okrilje. A unatoč tomu što su se svi prema njemu odnosili kao prema članu obitelji, Merripen je odlučio preuzeti ulogu njihova sluge i zaštitnika.

Ukratko, živio je s njima i u svem im pomagao, ali se uvijek držao po strani. Ušavši u njezinu sobu, prekrižio je ruke na prsima i bez riječi se zagledao u nju. Upravo je u mali putni kovčeg spremala još nekoliko sitnica s toaletnog stolića. Četku za kosu, ukosnice, nekoliko vezom urešenih rupčića koje je dobila na poklon od Poppy, njezine mlade sestre. Iako ga nije ni pogledala, cijelim svojim bićem bila je svjesna njegove prisutnosti. A unatoč njegovoj prividnoj staloženosti, bila je sigurna da se duboko u njem odvija ista bura kao i u njoj.

Srce ju je boljelo od pomisli da mora otići od njega. Ipak, nije imala izbora. Još je uvijek patila od teških posljedica šarlaha od kojeg je zamalo preminula prije dvije godine. Bila je previše krhka, sklona nesvjesticama i lako se umarala. Liječnici su rekli da je bolest ostavila nepopravljivu štetu na njezinim plućima. Prije ili poslije past će u postelju i više neće ustati iz nje. Smatrali su da joj je u najboljem slučaju preostalo još nekoliko godina života.

No Win je odbila pomiriti se s tim.

Svim srcem željela je ozdraviti i uživati u svem onom što većina ljudi uzima zdravo za gotovo. U malim životnim radostima poput plesa ili dugih šetnji prirodom. Željela se glasno smijati, disati punim plućima. Voljeti i biti voljena... udati se... imati vlastitu obitelj.

Već član?
PRIJAVI SE ovdje»


Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 2 Prosjek: 4.5]



Leave a Reply