Brak iz ljubavi

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

JANE ASHFORD
Brak iz ljubavi

USAMLJENIJA NIJE MOGLA BITI
Udovištvo je Charlotte Wylde oslobodilo lošeg i nesretnog braka. No kad je stigao intrigantan nećak njezina muža, Charlotte je shvatila da u vlastitu domu nije sigurna...

Aleca Wyldea šokirala je prerana stričeva smrt, kao i susret sa stričevom lijepom mladom udovicom. Počeli su se skupljati oblaci sumnje i nad Charlotteinom je glavom lebdjela optužba za umorstvo.
ON BI MOGAO BITI NJEZINA JEDINA NADA... ILI NJEZINA SLJEDEĆA ŽRTVA
JANE ASHFORD OSVOJILA JE ČITATELJE I KRITIČARE:
"Šarm, intrige, humor i prava doza opasnosti." — RT Book Review
"Neodoljiv, emotivan ljubavni roman naći će istaknuto mjesto na svačijoj polici za knjige." — Rendezvous
"Prštavo duhovita pustolovina ispunjena... mračnom i opasnom akcijom." Affaire de Coeur

Odlomak:

Lucy poče izrađivati pletenicu od Charlotteine kose. Charlotte otvori oči i zagleda se u zrcalo toaletnog stolića. Svjetlost svijeće blistala je na krem čipki njezine spavaćice, jedva vidljive ispod debele kućne haljine koja je štiti od propuha. Ledena je ožujska večer rashladila spavaću odaju, unatoč vatri u kaminu. U ovoj je visokoj, uskoj londonskoj kući uvijek hladno.
Ovi su je mjeseci trebali posve promijeniti, mislila je Charlotte. No u zrcalu je vidjela istu bakrenozlatnu kosu, iste svijetlosmeđe oči — mada bez iskričavosti koja se nekoć smatrala zamamnom. Ovalno lice, ravan nos i pune usne mnogi su držali dražesnima, no to kao da je bilo u nekom drugom životu. Možda je premršava sad kad joj je svaki obrok postao mučenje. Imala je tamne podočnjake i bespomoćan pogled uhvaćene životinje. Odjednom se sjetila vjeverice koju je našla jedne davne zime — smrznula se tijekom užasno hladnog razdoblja koje je zahvatilo cijelo područje. Ležala je na boku u snijegu, s nogama postavljenim kao da bježi pred ledenom smrću.
— Eto, gospođice Charlotte. — Lucy joj umirujuće dotaknu rame. Nasamo jo; se uvijek obraća na stari način. To je uzaludno, ali utješno pretvaranje. — Mogu li vam nešto donijeti...?
— Ne, hvala, Lucy. — Charlotte je u svoj glas nastojala unijeti golemu zahvalnost kad je ponovila: — Hvala ti.
— Trebali biste leći. Zagrijala sam plahte.

— Hoću. Uskoro. Ti idi spavati.
— Jeste li sigurni da ne mogu...?
— Dobro sam.
Obje su znale da to nije istina. Lucy stisne usne i potisne odgovor, napravi kniks i okrene se. Njezina je poznata figura, vitka, no čvrsta kao stijena, takav oslonac da ju je Charlotte umalo pozvala natrag. No Lucy je zavrijedila malo sna. Ne treba joj oduzeti to pravo samo zato što Charlotte muči nesanica.
Vrata se otvore i zatvore. Svijeće zatrepere i smire se. Charlotte je i dalje sjedila, po tko zna koji put sređujući svoje misli i planove. Sigurno bi mogla nešto učiniti, pronaći neki način da situaciju barem poboljša, ako je već ne može promijeniti. Da ne bude beznadna, nepodnošljiva.


Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 5 Prosjek: 3.2]



Leave a Reply