Lijepa neznanka

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Protekao je karneval u Nici. Ulice su počistili od šarenih konfeta, a započele su već i pripreme za cvjetne festivale. Neki od njih održali su se čak za vrijeme karnevala, ali bijahu skromni bez sjaja rascvjetanog cvijeća juga.

Na tribini usred korza smjestilo se za stolom prekrivenim crvenim suknom veselo mnoštvo. Dame bijahu odjevene u najnovije, prozračne proljetne toalete djelujući poput manje-više lijeplh čudesnih cvjetova. I gospoda su odabrala svijetlu odjeću kako u tom šarenilu ne bi djelovali poput sivih sjena. Posvuda uokolo stajale su košare pune ruža bez kojih se cvjetna svečanost u Nici nije mogla zamisliti.

Napokon su od JardinPublica, gdje se stakleni paviljon Kasina spuštao do mora, počeli dopirati zvuči glazbe. Glazba je predvodila povorku kočija ukrašenih cvijećem. Polagano su prolazile i izgledale su neoplsivo lijepo.

Na balkonu jednog od najotmjenijih hotela stajala je mlada djevojka odjevena u prozračnu, ali skromnu haljinu. Smjestila se iza stolice na kojoj je sjedila sjedokosa starica umornog, lica.

- Kako je to lijepo, kako pređivno! - zaviknula je oduševljeno mlada djevojka promatrajući šarenu povorku.
Starica je promatrala prizor s mnogo manje zanimanja.
- Je li doista tako lijepo, gospođice Gaby? - upita svojim promuklim, napuklim glasom. - Više ni sama ne znam je li lijepo. Vidjela sam i prećesto taj prizor. Svake godine sve je jedno te isto. Umorila sam se od tog prizora, kao i od cijelog života.
Mlade modre oči pogledaše sućutno staricu.
- Gospođo grofice, kako žalim što ne možete osjetiti tu ljepotu! Na mene djeluje poput čuda!
- Na vas. dijete, zasigurno! Sve svoje bogatstvo dala bih rado za vaše osjećaje, za vašu mladost. Odmah bih se zamijenila s vama.
Gaby pl. Rosen zadrhti lagano, iako ju je obasjavalo toplo sunce. Ne. makar bila samo uboga družbenica te bogate, otmjene žene, nikada se ne bi zamijenila s njom. Duboko uzdahne. Pogledjoj ponovno oduševljeno odluta do okićenih kočija i živahnog klikćućeg mnoštva. Automobili i kočije u koje bijahu upregnuti plemeniti konji gotovo su nestajali pod gomilama cvijeća. Gospode i gospoda koji su se vozili u njima, sudjelovali su u veseloj cvjetnoj bitci. Bacali su mnoštvu mirisne pozdrave i prihvaćali isto takve. Mnogo toplih pogleda, mnogo skrivenih smiješaka odletjelo je zajedno s cvijećem.

Nastavak na strani 2

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 0 Prosjek: 0]



Leave a Reply