Isključite Ad Blocker
Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.
Mlada Annelice nalazi u jednoj olujnoj noći dnevnik njene prabake. Ta noć mijenja njezin život. Njezin brat koji je dnevnik također pročitao, polazi u potragu za u njemu opisanim otokom. Za kratko vrijeme nestaje. Annelice ga odlučuje tražiti i odlazi u Australiju. Dirnuta tragičnom sudbinom svoje prabake, nemože živjeti život koji bi željela.
Pri posjeti groblju majke, Annelice Mallory nailazi na zapušten grob jedne prabake, koja nosi slično ime njenom. Kad u jednoj gotovo 100 godina iza jednog zida, skrivenoj sobi naiđe na njezin dnevnik i zemljovid, koji pokazuje put do jednog bogatog otoka Edena. Njezina znatiželja raste do opsesije. I događaji se ponavljaju na mističan način …
Kao i zaručnik njene prabake, njezin brat Philip polazi u potragu za zlatnim otokom blizu obale Australije.
Kao i njena dvojnica, Annelice kreće u avanturističku potragu, kad njezin brat iznenada nestaje…
Odlomak:
U noći velike oluje kuća nam je bila oštećena, kao i mnoge druge u selu, pa je zahvaljujući
tomu tajna izišla na vidjelo. U to mi je vrijeme bilo osamnaest godina a mome bratu Philipu
dvadeset i tri. Poslije sam se često s čuđenjem sjećala onoga što je uslijedilo i razmišljala kako je
sve moglo biti drukčije da nije bilo oluje.
Nevrijeme je došlo poslije jednog od najtoplijih razdoblja što su ga se žitelji sjećali, kad se
živa u termometru podigla iznad 36 Celzijevih stupnjeva i gotovo nitko nije zapodijevao razgovor a
da se nije dotaknuo vremena. Vrućina je odnijela dvoje staraca i dojenče, po crkvama su molili za
kišu, a stara gospođa Terry, kojoj je bilo devedeset godina i koja je, nakon lakomislene mladosti i
ne odviše krjeposne srednje dobi, u sedmom desetljeću života odjednom postala vjernica, izjavila je
da Bog kažnjava Englesku uopće, a posebno Mali i Veliki Stanton i to tako što izgladnjuje stoku,
isušuje potoke i ne daje dovoljno vlage za usjeve. Primiče se Sudnji dan, govorila je, a u toj su
olujnoj noći čak i najveći skeptici među nama bili spremni povjerovati da u njezinim riječima
možda ipak nečega ima.
Od rođenja sam živjela u starome dvorcu iz doba Tudora, kojim je upravljala bakica M. To
je slovo bilo kratica za Mallory – naše obiteljsko prezime, jer poslije smrti moje majke, koja je
umrla kad sam ja došla na svijet, među bakicama je započeo rat.
– Svaka nas je htjela za sebe – pričao mi je Philip, kad su mi bile četiri godine a on je bio
devetogodišnjak i to, kako sam smatrala, prepun znanja. Osjećali smo se vrlo značajnima, jer bili
smo tako željeni.
Philip mi je pričao da je baka C predložila da ona uzme jedno od nas, a baka M drugo, pa da
nas podijele kao teritorij za koji se bore generali. Prošlo je mnogo vremena prije nego što sam
ponovno stekla povjerenje u baku C, jer Philip je bio osoba koja mi je u životu najviše značila.
Uvijek je bio uz mene, taj moj veliki i pametni brat, moj zaštitnik, sa zadivljujućih pet godina
iskustva više od mene. Katkad smo se svađali, no zbog tih sam neslaganja samo još potpunije
shvatila kako mi je važan, jer vrlo sam se jadno osjećala kad se durio na mene.
Na sreću, prijedlog da nas razdvoje razljutio je bakicu M.
– Da ih razdvojimo! Nikad! – usprotivila se kao da ispušta bojni poklič, a onda je ustvrdila,
posebno naglašavajući svoje riječi, da kao baka s očeve strane ima više prava na nas. Bakica C je,
na posljetku poražena, morala prihvatiti da odlazimo k njoj jednom godinu, za vrijeme kratkih
ljetnih praznika, da ima pravo na povremene jednodnevne posjete i da nam donosi darove u obliku
haljina za mene, mornarskih odijela za Philipa, čarapa i rukavica za nas obadvoje, kao i da nas
dariva za Božić i rođendane.
