SVE ZA LOVU

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Ima muškaraca koji uđu u ženin život i zauvijek ga sjebu. Joseph Morelli povremeno bi ušao u moj život i povremeno ga sjebao. Morelli i ja rodili smo se i odrasli u Burgu, trentonskoj radničkoj četvrti. Uske kuće u nizu. Mala dvorišta. Američki automobili. Stanovnici uglavnom talijanskoga podrijetla, izmiješani s Mađarima i Nijemcima da bi se spriječile ženidbe unutar obitelji. Bilo je to mjesto gdje si mogao kupiti dobar calzone ili uplatiti okladu. A ako si već morao živjeti u Trentonu, onda taj kvart i nije tako loš za obiteljski život.

Dok sam bila mala, nisam se baš često igrala s Josephom Morellijem. Živio je dvije ulice dalje i bio dvije godine stariji od mene. „Čuvaj se onih malih Morellija”, upozorila me mama. „Oni su divlji. Čula sam svakakve priče o tome što rade curama kad s njima ostanu nasamo.”

„A što im rade?” radoznalo sam pitala.

„Bolje da ne znaš”, odgovorila mi je mama. „Strašne stvari.

Ružne.” Od tog sam trenutka Josepha Morellija gledala s dozom straha i pohotne znatiželje koja je graničila sa strahopoštovanjem. Dva tjedna poslije toga, imala sam šest godina, klecavih koljena i drhtava trbuha slijedila sam Morellija u garažu njegova oca jer mi je obećao da ću naučiti novu igru.

NASTAVAK NA STRANI BROJ 2

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 1 Prosjek: 5]



Leave a Reply