Tiho jezero

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

Pred njegovim očima pojavilo se dražesno djevojačko lice. Ono Hilde Sontheim. Očarala ga je svojim zavodljivim smiješkom. Ali nije li malo prije i sama rekla: »Moramo biti razumni.« Ionako je bila izgubljena za njega stoga što je bila razmažena i siromašna. Udat će se za bogata čovjeka. Zar da se zbog nje odrekne jedine nade za sebe? Sto mu je preostalo ako ne pristane? Ništa! Nisu li se mnogi njegovi prijatelji spasili bogatom ženidbom? Zar da bude tako lud i odbije spasonosnu ruku? Rochsberg će ostati u njegovim rukama. Taj stari, dragi dvorac pun divnih uspomena. Njegovo imanje na kojem su živjeli svi njegovi preci. Pričini mu se da još nikada nije Rochsberg tako žarko volio kao sada, kad gaje trebao izgubiti. Ne, to se nije smjelo dogoditi, ni po koju cijenu. Uspravi se i uzbuđeno pogleda Ravenporta.

— Vaša je ponuda vrlo primamljiva. Najradije bih je odmah prihvatio objema rukama. Ali, iako bih rekao da ste već dobro promislili o svemu, nešto ste ipak zaboravili: zaboravili ste na svoju kćer. Ili se ona možda već složila s time?

Ravenport ga čudno pogleda.

— Samo stoga što ne poznajete moju kćer možete pretpostavljati da se ona složila s ovom mojom ponudom.

Hans Rochus otpusti ovratnik svoje uniforme, kao da mu je iznenada postao preuzak.

— Da, nisam imao čast upoznati vašu kćer.

— Možda mislite da je ona osobito ružna ili da ima nekih drugih nedostataka. Ne, to nije slučaj! Nije osobito lijepa, ali to kao otac ne mogu dobro prosuditi. U svakom slučaju, visoka je i vitka, tjelesno i duševno potpuno zdrava. Njoj su dvadeset i dvije godine i dobro je odgojena. Evo, donio sam vam njezinu fotografiju koju mi je prije nekoliko godina poslala iz internara. Vidite i sami da sam o svemu dobro promislio.

Izvadi iz džepa kaputa fotografiju i pruži je mladom časniku. Hansa Rochusa obuzme nelagoda, kao da će mu se sada otkriti njegova budućnost. Šuteći pogleda sliku. Ugleda djevojačko lice velikih, tamnih očiju. Njihov je izraz djelovao pomalo hladno. Moglo se vidjeti da djevojka ima pravilne crte lica i to je bilo sve. Hans Rochus nije u srcu osjetio ništa za kćer Petera Ravenporta. U duhu je uspoređivao to djevojačko lice s dražesnim crtama Hilde Sontheim. Nakon nekoga vremena vrati sliku, a Peter Ravenport je polagano gurne u džep, tiho se nakašljavši. Hans Rochus je udubljen u misli stajao kraj prozora. Iznenada se okrene bankaru.

— Sto će se dogoditi u slučaju da vam dadnem svoj pristanak, a vaša se gorpođica kćerka suprotstavi tome? Ne poznaje me, jednako kao što ni ja ne poznajem nju. U svakom slučaju pitanje je hoće li pristati na tu vezu.

— Moja je kći naviknuta na poslušnost — odvrati mimo Ravenport. — Vrlo je mirna i složit će se sa svim mojim odlukama. Uostalom — neugodan, blijedi smiješak zatrepta oko njegovih usana — ona će biti vrlo ugodna žena.

Nastavak na broju 2

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 4 Prosjek: 4]



Leave a Reply