Vjenčanje na Valentinovo

Isključite Ad Blocker

Ovaj sajt je, izmedju ostalog, omogućen i prikazivanjem reklamnog sadržaja. Molimo isključite adblocker - hvala.

JANE FEATHER
Vjenčanje na Valentinovo

Odlomak:

GRANTLEY MANOR. ENGLESKA PROSINAC 1810.
»Ovo je nečuveno! Nepodnošljivo! Neću to nipošto trpjeti.« Emma Beaumont u rukama je potezala rupčić obrubljen čipkom dok je koračala elegantnim salonom. Rub njezine golubinje sive haljine od krepa, ukrašen volanima, njihao se sa svakim korakom.
»Oh, Emma, najdraža, ne možeš tako govoriti«, izjavi sredovječna dama u haljini od tamne svile. Vrpce na njezinoj kapici podrhtavale su joj uz obraze dok je odlučno odmahivala glavom.
»Oh. zar ne mogu. Maria?«, usklikne jarosna ledi Emma. »Gospodine Critehley, nešto se mora učiniti u pogledu ovoga. Insistiram na tome. Ne mogu zamisliti gdje je Nedu bila pamet.«
Ovu je izjavu popratila nelagodna tišina. Gospodin Critchley zakašljao se iza dlana i zašuštao svojim odvjetničkim papirima. Sredovječna dama svojski se primila lepeze. Postariji par. koji je sjedio jedno uz drugo na sofi s pozlaćenim zaobljenim naslonima za ruke, zurio je prazno. Muškarac je lupkao svojim štapom po aubussonskom tepihu monotonim, tupim udarcima, dok je njegova supruga napućila usne i kiselo kimnula glavom, kao da na neki način osporava optužbu.
»Emma... Emma!«, otegne se glas s kraja prostorije. »Svi se crvene zbog tebe.« Alasdair Chase naslanjao se uza zid s policama za knjige, ruku duboko zavučenih u džepove hlača od jelenje kože. Njegove visoke čizme sa suvratkom. poprskane blatom, svjedočile su da je dan proveden u lovu. Zelene su mu oči vragolasto sjale, a usta su mu bila podrugljivo iskrivljena.
Emma se munjevito okrenula prema govorniku. »Svi osim tebe. Alasdaire. rekla bih«, reče ona s istom ogorčenom srditošću kao i ranije. »Samo koje si argumente upotrijebio na Nedu ne bi li ga naveo da se složi s ovom... ovom nepodnošljivom uvredom?«
Lupkanje štapa postalo je naglašenije; postariji se džentlmen energično zakašljao u svoj dlan.
»Emma!«. zastenje Maria iza svoje lepeze. »Samo promisli o tome što govoriš.«
»Da, doista, ledi Emma... samo uzmite to u obzir«, promrmlja ojađeni odvjetnik.
Emma se zarumenjela i pritisnula dlanove na obraze. »Nisam mislila...«
»Ako se moraš žestiti na mene, Emma, onda to učini u četiri oka.« Alasdair se odgurnuo od zida i prešao sobu prema njoj. Kretao se gipkim korakom: vitko mu je tijelo bilo podatno kao rapir, ostavljajući dojam žilavosti i brzine više nego mišićave snage. Jedna se ruka sklopila oko njezina lakta. »Dođi«, reče on tiho joj naredivši te je povuče prema vratima u najdaljem zidu.
Emma je pošla s njim bez protestiranja. Boja u licu i dalje joj je bila jarka, a prsti su joj još uvijek čupali sada neuredan rupčić, ali opet je vladala sobom, iznova svjesna svoje publike i neumjesnosti svojih riječi.
Alasdair je zatvorio vrata za njima. Bili su u sobici za muziciranje u kojoj su se nalazili krasan klavir i pozlaćena harfa. Otišao je do klavira, podi-gnuo poklopac i odsvirao jednu ljestvicu, rezonantan žubor nota koje su ispunile sobičak.
Emma je prišla prozoru. Zimsko se poslijepodne povlačilo, a ogoljelo drveće savijalo se pod oštrim sjeveroistočnim vjetrom koji je puhao iz smjera Solcnta.
Note su postupno utihnule i začula je meki udarac kad je poklopac klavira vraćen na mjesto. Okrenula se. Alasdair je stajao leđima okrenut instrumentu, a ruke su mu počivale na glatkom poklopcu od trešnjevine iza njega.
»Dakle...«, izazove je on podignuvši obrve. »Među nama možeš reći što god želiš.


 

Naša ocjena
Vaša ocjena?
[Ukupno 1 Prosjek: 4]



Leave a Reply